TKO JE MARIJA MONTESSORI?

M. Montessori rođena je 1870. u Chariavalu (Italija). Od malih nogu pokazivala je veliko zanimanje za tehničkim obrazovanjem. Iako su roditelji željeli da postane učiteljica, školujući se stekla je srednjetehničko obrazovanje, a potom na čuđenje roditelja upisala je medicinu i diplomiravši 1896. postala je prva žena liječnica u Italiji. Specijalizirala je psihijatriju tijekom koje se susretala s djecom zaostalom u intelektualnom razvoju. Želeći im pomoći, počela je proučavati radove liječnika Itarda i učitelja Seguina i upisala studij pedagogije i psihologije. Ubrzo je uočila da je temeljni put spoznaje kod djece s poteškoćama u razvoju motorički i perceptivni te da je za njihovu edukaciju i rehabilitaciju prijeko potreban smislen i detaljno razrađen pedagoški plan i program. Željela je educirati odgajatelje i učitelje, a budući da nije bilo didaktičkog pribora, adaptirala je i usavršila pribor spomenutih liječnika i učitelja. Na taj način postupno je razvila vlastitu koncepciju odgoja i obrazovanja osmislivši tzv. vježbe iz područja svakodnevnog života , senzorike, jezika i govora, matematike, kao i upoznavanja bliže i daljnje okoline.

1907. počinje raditi s djecom u heterogenim skupinama u kojima se djeca razlikuju po kronološkoj i mentalnoj dobi.

1909. objavljuje prvu knjigu u kojoj opisuje svoju metodu rada.

1912. otvara se prva Montessori škola.

1917. osniva se niz Montessori dječjih vrtića, škola, i udruženja u cijelom svijetu s ciljem promicanja Montessori pedagogije.

1952. umrla je u Nizozemskoj. Njezin rad nastavlja sin Mario Montessori.

Svakako valja naglasiti da je M. Montessori smatrala da je prijeko potreban zajednički odgoj i obrazovanje djece bez poteškoća i djece s posebnim potrebama. Upotrebljavala je termin : "socijalni embrio" kojim je označavala razoblje života djeteta od rođenja do šeste godine.To je razdoblje socijalne integracije gdje dijete usvaja temeljne principe zajedničkog života dajući i primajući ljubav, zaštitu i pažnju. Ako želimo da se naše društvo humanije odnosi prema osobama s posebnim potrebama, potrebno je da takav korak djeca učine već u vrtiću. Budući je M. Montessori studirala i antropologiju , proučavajući neka plemena, uočila je da djeca i odrasli izgrađuju stavove u kojima od malih nogu svaki pojedinac štiti grupu kojoj pripada . Kako bi se kolektivno osjećanje moglo izraziti, potrebno je poštovanje izvjesnog reda koji omogućuje sklad. Upravo taj osjećaj željela je M. Montessori pobuditi u djeci upoznavajući ih sa svojim vježbama. No, još i danas ne razumijemo u potpunosti ljudsko ponašanje, da bismo bili sigurni koji sve mehanizmi leže u njegovoj osnovi. Da su ljudski međuodnosi očiti i važni smatrala je i M. Montessori pa je upravo pomoću pripremljene okoline, poticala djecu da te odnose počinju graditi od najranije dobi. Osnovna osjećanja u svojim psihološkim određenjima bitno se ne razlikuju čak među najudaljenijm kulturama, stoga su i osnovna načela pedagogije M.Montessori , uključujući pribor i pripremljenu okolinu jednaka, odnosno identična u cijelom svijetu.